Jestiva cjepiva: predstavljaju li budućnost prevencije zaraznih bolesti?

Farmakovigilancija cjepiva

Farmakovigilancija se definira kao znanstvena disciplina koja se bavi otkrivanjem, procjenom, razumijevanjem i prevencijom neželjenih reakcija na lijekove i učinaka povezanih s uporabom lijekova, što također uključuje cjepiva. Farmakovigilancija cjepiva presudna je za zaštitu bolesnika i prevenciju nuspojava, a svrha joj je otkrivanje štetnih događaja nakon stavljanja cjepiva u promet uz pokretanje procjene rizika i odgovarajuće upravljanje rizicima povezanim s cjepivom.

Naš tim stručnjaka u tvrtki Marti Farm uspješno je razvio sustav za obavljanje farmakovigilancijskih aktivnosti na lokalnoj i globalnoj razini. Naš izdvojen odjel za farmakovigilanciju čini visokoobrazovano i stručno osoblje koje na raspolaganju ima svu potrebnu organizacijsku i tehničku podršku kako bi odgovorilo na individualne potrebe svakog klijenta, a sve u skladu s važećom zakonskom regulativom. Ako imate bilo kakvih pitanja ili želite surađivati s nama u vezi s bilo kojom farmakovigilancijskom aktivnosti, ne ustručavajte se povežite se s nama povezati s nama.

Novost zvana jestiva cjepiva

Jestiva cjepiva novost su koja se trenutačno rabi u kliničkim ispitivanjima za procjenu njihove učinkovitosti kako bi se utvrdilo mogu li se upotrebljavati kao pogodan način cijepljenja u budućnosti. Jestiva cjepiva su u suštini biljke kojima su ubrizgani odabrani geni koji mogu izmijeniti biljku tako da ona proizvodi određene željene kodirane proteine. Te biljke poznate su i kao transgenične biljke.

Profesor Charles Arntzner sa Sveučilišta u Arizoni je 1992. znanstvenoj zajednici predstavio dokaze da se biljka duhana može genetski modificirati antigenom gena hepatitisa B. Bila je to prva uspješna ekspresija HBsAg antigena u transgeničnoj biljci. Od 1992. provedeno je nekoliko istraživanja i kliničkih ispitivanja u kojima su upotrebljavane različite biljke za ekspresiju antigena i proteina iz određenih patogena.

Prednosti jestivih cjepiva

U usporedbi s uobičajenim cjepivima, jestiva cjepiva smanjuju rizik od prijenosa bolesti sa životinja na ljude. Osim toga, pristupačnija su u pogledu razvoja i stavljanja na tržište, a također uklanjaju potrebu za visokoobrazovanim stručnjacima zbog izostanka uporabe medicinskih igala i s njima povezanih rizika od zaraze HBV-om ili HIV-om. Jestiva cjepiva mogu se jednostavno čuvati i peroralno primjenjivati, pri čemu djeluju na način koji potiče imunitet sluznice. Glavni problem koji se veže uz cjepiva, naročito u zemljama trećeg svijeta, je taj što rijetko dospijevaju do područja visokog rizika. Jestiva cjepiva bila bi posebno korisna za takve sredine jer predstavljaju isplativo rješenje bez potrebe za skladištenjem u hladnom režimu, sterilizacijom ili pročišćavanjem, a istovremeno osiguravaju lakšu primjenu.

Kao i u slučaju uobičajenih cjepiva, kod jestivih cjepiva također postoje određeni nedostatci. Prvi i najvažniji tiče se propisa: potrebno je odlučiti hoće li se jestiva cjepiva regulirati kao cjepiva ili hrana. K tomu, valja odrediti pravilan način doziranja kao i činjenicu dolazi li do razgradnje tvari tijekom vremena, koji su mogući neželjeni učinci povezani s uporabom cjepiva i može li jedno cjepivo zaštititi organizam od više patogena. Nadalje, potrebna su brojna istraživanja kako bismo saznali jesu li jestiva cjepiva budućnost medicine, no zasad su izgledan kandidat u području cijepljenja.

Iva Mandić, starija suradnica u farmakovigilanciji