Pridržavanje liječenju kao mjera uspjeha provođenja programa podrške pacijentima

Mnogi liječnici nisu u potpunosti svjesni nepridržavanja unutar populacije pacijenata u vlastitoj praksi. Rezultati jednog istraživanja pokazuju da dok su liječnici procijenili stopu nepridržavanja terapiji na 7%, njihovi su je pacijenti procijenili na 39%.

Kronična stanja zahtijevaju dugotrajnu farmakoterapiju, pridržavanje i usklađenost s liječenjem. Za shizofrenijuse procjenjuje da nepridržavanje terapiji oralnim lijekovima u bolesnih od shizofrenije dosiže 50 – 70%. Značajan problem u nepridržavanju terapiji u bolesnika sa shizofrenijom može biti povezan s profilima  nuspojava, ali je u nekim zemljama povezan i s poteškoćama povezanima uz dostupnost, tj. dobivanje terapije.

Provedeno je istraživanje procjene pridržavanja terapiji aripiprazolom produženog djelovanja, u parenteralnom obliku, među pacijentima koji koriste program podrške od strane centara lokalne skrbi. Pridržavanje je mjereno kao udio dana pokrivenih tijekom praćenja i procijenjeno je u bolesnika koji su u programu 6 mjeseci i 9 mjeseci. Rezultat ≥ 80% smatrao se pridržavanjem. Podaci se odnose na razdoblje između listopada 2014. i veljače 2018. U programu podrške sudjelovalo je 234 bolesnika, srednja dob bila je 37,3 godine, uz 60,7% muškaraca. Osiguranje Medicare u 32,5% slučajeva pokrivalo je trošak lijekova – to naravno predstavlja odstupanje u odnosu na nacionalnu,hrvatsku politiku plaćanja za lijekove.

Aktivno je tijekom barem 6 mjeseci centre koristilo 157 bolesnika, a 87 bolesnika tijekom 9 mjeseci. Udio dana pokrivenih liječenjem bio je 97% kod pacijenata sa 6 mjeseci praćenja, a udio od 98% zabilježen je kod 9 mjeseci praćenja.

Zaključak je da su bolesnici koji su koristili usluge centara pokazali visoko pridržavanje terapiji lijekovima, što upućuje na to da usluge davanja injekcija (parenteralne primjene lijeka)  koje pružaju centri mogu smanjiti prepreke u liječenju i pomoći da se oboljeli od shizofrenije zadrže na propisanoj terapiji.

Iako u Republici Hrvatskoj nisu poznati usporedivi centri lokalne skrbi, iskustva nositelja programa podrške pacijentima u drugim terapijskim područjima sukladna su zaključku opisanog istraživanja. Programi podrške pacijentima pružaju jasnu korist pacijentu, bližnjima, zdravstvenim radnicima i sustavu, ali i šire.

Za programe podrške pacijentima sredstva izdvaja farmaceutska industrija, koja sukladno propisima nema doticaja s pacijentima niti smije utjecati na propisivače lijekova na recept, već angažira neovisnu kvalificiranu treću stranu bez interesa u promet i profit od prodaje lijekova.U kontekstu pregovaranja između farmaceutske industrije i nacionalnog fonda oko cijena lijekova te stavljanja lijekova na liste, programi podrške pacijentima ne vrednuju se kao ulaganje, što ih čini neprijepornim izrazom visoke svijesti o brizi za pacijenta, njegovu sigurnost i pravilno liječenje, s pozitivnim utjecajima na još široj platformi.

Dr.sc. Maša Bulajić, univ.spec.oec., dr.med. / Voditeljica odjela medicinskih poslova