Fitofarmacija – odgovorno s biljkama

Začeci fitofarmacije

Ljekarništvo počiva na osnovama fitofarmacije, dok su prvi ljekarnici skupljali biljke, prikladno ih čuvali, obrađivali i razvijali vještine dobivanja ljekovitih pripravaka.

Ljekarnici su u početku brali samoniklo bilje, a kasnije su ga, zbog bolje ujednačenosti krajnjeg ljekovitog pripravka, samostalno uzgajali. Uzgojem i proučavanjem biljaka spoznalo se da svaki dio biljke ima svoju specifičnu strukturu, sastav ljekovitih tvari koje se razlikuju u koncentraciji i variraju ovisno o temperaturi, vlazi, kiselosti tla i izloženosti suncu. Takve varijabilnosti u sastavu utječu na koncentraciju aktivne tvari u krajnjem ljekovitom pripravku.

Nadalje, alergijski rinitis je bolest čija jačina simptoma varira od godine do godine iz zasad neobjašnjivih razloga, ponekad neovisno o koncentraciji peludi u zraku. Često je udružen s drugim bolestima gornjih dišnih putova poput upale sinusa, uha ili s nosnom polipozom.

Današnja primjena biljaka

Unatoč tome što su biljke proučavane i primjenjivane od početka čovječanstva, još uvijek nemamo na raspolaganju sva znanja i činjenice o ljekovitom bilju, a njihova današnja primjena predstavlja izazov. Kod nekih biljaka uočen je blagotvorni učinak na bolest, no bilo je nemoguće detektirati sastojak odgovoran za učinak. Biljke sadrže fitokomplekse, više djelatnih tvari koje svoj učinak zahvaljuju zajedničkom djelovanju s dodatnim tvarima u biljci, a takav učinak mogu imati samo u točno određenom omjeru. Kako bi ljekoviti potencijal takvih biljaka bio u potpunosti iskorišten, potrebno je izolirati sve sastojke u točno određenim omjerima, dobivajući krajnji proizvod: standardiziranu ljekovitu tvar.

Biljke i samoliječenje

U nastojanju da svoje bolesti izliječe, ljudi vrlo često upotrebljavaju biljne čajeve, sami beru bilje i kupuju biljne droge neprovjerenog sastava i porijekla. Čitav niz uvjeta mora biti zadovoljen – od trenutka branja biljne droge do konzumacije biljnog pripravka – kako bi se postigao zadovoljavajuć farmakološki učinak. U slučaju nabave biljne droge neprovjerenog podrijetla od nekompetentne osobe, nemoguće je znati unose li se i u kojoj količini djelatne tvari u organizam.

Opasnosti samoliječenja

Dakako, veća opasnost od neučikovitosti je toksikološki profil biljne droge koja nije adekvatno skladištena ili obrađivana. Pri kontroliranoj preradi (dobivanju standardiziranog ekstrakta) sve varijable u procesu proizvodnje kontroliraju se standardiziranjem koncentracije djelatnih tvari.

Kao i lijek, ljekovita biljka sadrži farmakološki aktivne tvari koje nisu samo ljekovite, već istodobno imaju i određenu štetnost, a tvari prisutne u biljnoj drogi nisu još uvijek poznate. Također je nepoznato mogu li u određenim okolnostima (interakcija s lijekovima u terapiji, postojeće bolesti) biti štetne.

Primjeri:

Primjer takve biljke je kadulja koja se primjenjuje samo kao sredstvo za dezinfekciju usne šupljine grgljanjem jer kao čaj može oštetiti funkciju bubrega. Mnoge biljke ulaze u interakciju sa sintetskim lijekovima. Sok od grejpa utječe na metabolizam statina, široko primjenjivanih lijekova protiv hiperlipidemije, pri čemu takva interakcija može rezultirati rabdomiolizom. Gospina trava je primjenjivana kao biljni lijek za smirenje, no uočeno je otežano buđenje nakon primjene općeg anestetika. Ginko biloba je široko primjenjivana biljka popularna kod starije populacije kao biljka za bolju prokrvljenost i pamćenje. Često ta populacija ima u redovnoj terapiji antikoagulanse i acetilsalicilnu kiselinu, koji u interakciji s ginkom mogu dovesti do problema sa zgrušavanjem krvi prilikom ozljeda ili operacija.

Zaključak

Dakle, značaj ljekovitog bilja u medicini neosporan je, njihov potencijal velik, ali istovremeno kompleksan i u ovom trenutku nedostatno istražen. O svakoj biljci postoje brojna znanstvena istraživanja koja pokazuju koje su njezine mogućnosti primjene u terapiji, ali i potencijalne opasnosti individualne primjene ili u kombinaciji s drugim lijekovima.

Praćenje sigurnosnog profila lijeka svakodnevna je aktivnost tvrtke Marti Farm s obzirom na to da prilikom primjene svih lijekova, pa tako i biljnih, može doći do pojave neželjenih reakcija odnosno nuspojava. Mjerama farmakovigilancije pokušava se osigurati zaštita pacijenata i sigurna primjena lijekova, a tvrtka Marti Farm posjeduje dugogodišnje iskustvo i znanje upravo u tom području. Dodatno, uz pisanje medicinske dokumentacije osigurava pregled nad svim dostupnim podatcima za određenu djelatnu tvar ili lijek.

Treba imati na umu da se učinkovita fitoterapija može temeljiti samo na individualiziranom pristupu pacijentu, dok se pri uvođenju fitoterapije moraju imati dostupne informacije o postojećim bolestima i terapiji. S druge pak strane, praćenje nuspojava biljnih preparata i njihovo prijavljivanje doprinosi boljem razumijevanju farmakološkog profila biljke, iskorištavanju ljekovitog potencijala te biljke i posljedično primjerenom i sigurnom liječenju.

Tanja Manzin, mag. pharm. / Starija suradnica u farmakovigilanciji