Samoliječenje i bezreceptni lijekovi

Pojam samoliječenja označava liječenje određenih stanja, odnosno simptoma bolesti na vlastitu inicijativu bolesnika, čime se omogućava aktivnija uloga bolesnika u brizi za vlastito zdravlje. Osim toga, omogućava se lakši i brži pristup lijekovima koji se mogu uzimati bez liječničkog nadzora; naravno, riječ je o bezreceptnim ili tzv. OTC lijekovima (engl. over the counter).Zvuči kao jednostavan i brz način rješavanja problema, zar ne? No, je li uistinu sve tako bezazleno i postoji li mogućnost da percepcija pacijenata o neškodljivosti bezreceptnih lijekova nije u potpunosti opravdana?

Bezreceptni lijekovi u procesu registracije prolaze sve kontrole kvalitete kao i lijekovi koji se izdaju na liječnički recept. Provjeravaju se djelotvornosti i sigurnosti, tako da opasnost (uglavnom) može proizaći iz njihove neodgovarajuće upotrebe.  Sasvim je razumljivo da pacijenti nemaju dovoljno znanja o nuspojavama i interakcijama lijekova, tako da uzimanje lijekova na vlastitu ruku može prouzročiti ozbiljne posljedice. To se posebice odnosi na pacijente starije životne dobi ili djecu, ali i na neke posebne fiziološke procese kao što su trudnoća i dojenje. Ovdje ćemo navesti samo neke od najčešće korištenih bezreceptnih lijekova i moguće opasnosti povezane s njihovom primjenom.

Nesteroidne protuupalne lijekove („tablete protiv boli“) zasigurno većina nas ima u svojoj kućnoj ljekarni, torbi ili čak džepu. No, ova skupina lijekova ne smije se primjenjivati u osoba s vrijedom želuca, a potreban je oprez kod starijih osoba, osobito onih koji boluju od hipertenzije, srčanih ili bubrežnih oboljenja, i kod astmatičara. Ne smije se izostaviti ni mlađa populacija kod koje je potrebno primijeniti dozu lijeka ovisno o dobi/težini djeteta, dok je acetilsalicilna kiselina kontraindicirana u djece mlađe od 16 godina.

Zbog ubrzanog stila života i pretrpanog dnevnog rasporeda, ljudi u nedostatku vremena sve češće konzumiraju hranu „s nogu“. Kad se uz to nadoda i svakodnevni stres, nije ni čudno što je sljedeća po redu najčešće korištena skupina bezreceptnih lijekova onih koji se nazivaju „lijekovi protiv žgaravice“ ili antacidi. Uzimanje navedenih lijekova i odgađanje posjeta liječniku krije opasnost od mogućeg maskiranja simptoma ozbiljne bolesti. Usto, bitno je istaknuti vrlo čestu klinički značajnu interakciju, a to je istovremeno uzimanje antacida s nekim vrstama antibiotika (norfloksacin, doksiciklin, ciprofloksacin), štovodi do smanjenog učinka antibiotika.

Lijekovi za ublažavanje simptoma gripe i prehlade svakako su popularni u zimskim mjesecima: muče vas glavobolja, začepljen nos i malaksalost, a posao čeka! U takvim slučajevima ljudi uglavnom posežu za kombiniranim pripravcima koji će im olakšati navedene tegobe. No, mnogi takvi lijekovi sadrže simpatomimetike (najčešće pseudoefedrin), koji bez obzira na dob mogu biti opasni za osobe s hipertenzijom, dijabetesom, bolestima srca ili štitnjače. Usto, kod navedenih bolesti se kapi za nos koje sadrže nazalne dekongestive („kapi za začepljen nos“) ne smiju primjenjivati za samoliječenje, već samo pod liječničkim nadzorom. Produljenu (dulje odpet dana) i prekomjernu uporabu takvih kapi za nos treba izbjegavati zbog moguće pojave smanjenja terapijskih učinaka i povratne (engl. rebound) kongestije sluznice nosa jer uslijed povratnog učinka može nastati opstrukcija gornjih dišnih putova,što zapravo rezultira potrebom za opetovanom ili stalnom primjenom lijeka.

U samoliječenje se ne ubrajaju samo sintetski lijekovi, već i lijekovi biljnog podrijetla koje pacijenti često ne smatraju lijekovima. Ali, i oni kao takvi imaju svoje farmakološko djelovanje, a uz to i mogućnost nuspojava i interakcija s drugim lijekovima. Zasigurno je najpopularniji biljni lijek među starijom populacijom onaj na bazi ginkgo bilobe, iako lijekovi koji sadrže ginkov list mogu pojačati sklonost krvarenju. U bolesnika koji uzimaju antikoagulantnu terapiju ovaj se lijek smije uzimati tek nakon savjetovanja s liječnikom jer stupa u interakciju s brojnim skupinama, a posebno onima koji su najviše propisivani pacijentima starije životne dobi (npr. antipsihotici, nesteroidni protuupalni lijekovi, antidijabetici, antihipertenzivi itd.).

Ako ste nakon čitanja ovih informacija ostali zbunjeni ili čak zabrinuti zbog svega na što biste morali pripaziti prilikom kupovanja bezreceptnih/biljnih lijekova, ne morate biti:s druge strane pulta u ljekarnama stoje osobe koje su stručnjaci za lijekove;farmaceuti ipak najbolje poznaju lijekove i pomoći će vam odabrati onaj lijek koji je u skladu s vašim simptomima, a također će vam reći trebate li posjetiti liječnika ili provoditi samoliječenje kod kuće. Na vama je jedino da im pružite dovoljno informacija o svojem stanju i lijekovima koje uzimate. Na kraju – i možda najvažnije–jest da su za pacijente u današnjem ubrzanom ritmu života farmaceuti dostupni tijekom cijeloga dana i bez prethodne najave u svakoj ljekarni i da su uvijek spremni pružiti vam traženu pomoć.